Ceo arhiv — 85 tekstova, po kategorijama. Ne moraš sve da pročitaš. Samo ono što govori baš o tebi.
Stopostotna žrtva gotovo da ne postoji. Najčešće se odgovornost deli — pola-pola.
Kad se „sitna slova ugovora" svode na nanošenje maksimalnog bola. Zašto ulaziš u toksične odnose?
Ti — kakvu si kartu kupio svojoj ćerki?
Dete iz slobodnog uzgoja
Ne znamo šta je veza — znamo tek jednu skorašnju priču o njoj. Ispod toga: dve mašine za predviđanje u mraku, koje pokušavaju da predvide jedna drugu.
U svakom svom odnosu sklapaš posao. To nije problem. Problem je što to poričeš.
— toksični odnosi u doba prevlačenja udesno
— o zamci terapijskih ljubavi i o ranama iz detinjstva koje traže reprizu
— i zašto svakom srcu, da bi procvetalo, trebaju druga srca
— Ko viče glasnije od tebe, ne viče zbog tebe
Imao sam trinaest godina kada nas je zadesio rat, a dvadeset tri kada se završio. Samo kratkih deset godina.
Svačija odgovornost ostaje na tebi ko uši na magarcu. A za svoju — opet tebe grde.
Zatrpano je. Razvoj nije dodavanje, nego oduzimanje — tradicija je to znala, nauka potvrđuje, tržište poriče.
A najviše ćeš zalutati ako kupiš put koji su ti prodali kao prečicu. Mapa za lavirint koji se zove promena načina života.
Motivacija je generator. Napravljena je da pokrije ispad. Ne pokušavaj da živiš na njoj.
Dvadeset godina tražim obrasce jednog lavirinta. Našao sam kôdove kojima se otvara — i tek onda sam shvatio kakvo je to znanje zapravo.
Dok sam sebe kažnjavaš, s pravom čučiš u mraku. Spusti plašt žrtve.
Kada udovoljavanje proždire dušu
„Ako su nam duševne naočare prljave, kroz njih i ono što je čisto izgleda prljavo. (A kada smo mi iznutra čisti?)" — Endre Gyökössy, mađarski psiholog i teolog
Ima onih koji su se pobunili. I ima onih koji su odustali od sebe — tiho, lepo vaspitano, s osmehom. O njima je teško govoriti, jer ne viču.
Energija se ne gubi — samo se pretvara. Ono što u sebi potisneš, privuče baš onu situaciju koja će ga osloboditi.
Um bolno tragične udarce prepakuje da bismo preživeli. Ne nestaju i ne rešavaju se — samo čekaju trenutak kad ćemo biti dovoljno jaki da otvorimo taj paket.
Spolja izmeren uspeh retko ima veze sa slikom koju čovek ima o sebi. Zašto uspešni iznutra osećaju prazninu — i šta dugujemo prošlosti.
Masa te ne uzdiže jer te bezuslovno voli — nego jer delegira. Prebacuje na tebe svoju odgovornost, a kad čudo izostane, prikuje te uz istu lomaču.
U trenutku rođenja smo najsavršeniji. Od tada nas ljudska intervencija samo nagriza.
Bazično poverenje je sitnica — kao temelj na kome je podignut Burdž Kalifa. Isto tako nevidljiv, ali se teret cele građevine kroz njega stabilno predaje zemlji.
Možeš li u nekom smislu ostati dete u uspešnom telu i poziciji odraslog? Moje iskustvo je: sumnjivo često — da.
Ko je premlad morao da odraste, s velikom verovatnoćom upada u zamku jalovog sanjarenja. Zašto je tajming tajna gotovo svega.
Zašto nas privlači agresor? O nasleđu „vaspitanja iz mišića" i o ceni prerano ukinutog detinjstva.
Stid je možda najdublje delujući osećaj. Patnja „ovde i sada" često je nesvestan odgovor na davno zaboravljen stid.
— anatomija uvređenosti
— sa ravnom EKG linijom se ne živi: zašto te guši tvoj dvanaestocilindarski motor?
— sredstvima najradije gušimo dve stvari: svoja osećanja, a potom i prazninu koja za njima ostane
— o usponu Homo Kognitiviskusa, i zašto je bez osećanja svet bezbojan
— Emocionalna manipulacija u sve bržem svetu
O liderskoj usamljenosti koja nije ego, nego fizika — i o delirijumu koji čeka tamo gde ponestane kiseonika.
Zašto je tvoje sopstveno detinjstvo najveći rizik za tvoju firmu — i šta s tim da radiš.
— O lideru čiji najskuplji resurs nije budžet ni vreme, nego nervni sistem njegovog tima — i o onome što ni najveći svetski lideri ni ne primete
— o mladima koji odbijaju liderstvo, i zašto je to najtačnija povratna informacija koju je liderska kultura ikada dobila
— najuspešnija firma, po brojevima, ponekad je ona koja je najbliža smrti
Svi kažu: „samo poželi jače." Samo što je motivacija tvoje najsporije oružje — i dok ona stigne, T-reks je već doručkovao. Napravio sam mašinu koja ju je uhvatila na delu. Zamorče: ja.
Ono što smatraš neuspehom — remek-delo je tvog nervnog sistema. Najsavršeniji oklop koji si ikada izgradio. I baš zato se ne pomera.
Uvid sam po sebi ne menja ništa. Promena se odlučuje u uskom neurobiološkom prozoru — prebrzo da bi snaga volje stigla. O tome je svaki ozbiljan coaching.
Neurobiologija razgradnje dečjih refleksa preživljavanja — i jedan drugačiji pristup.
Zašto se sistem ne može popraviti deo po deo.
Talenat ili ljudska žrtva? O ceni sistema u kome deca prolaze kroz presu.
Kako da stabilno sediš na četvoronožnoj stolici čije su sve noge različite dužine? Sine moj, zakucaj ih u zemlju do najkraće — i problem rešen…
Somatski markeri — utrobni signali koje roditeljsko i trenersko ponašanje ugrađuje u dete, i koji odlučuju o njegovom budućem uspehu u sportu.
Zašto se učinak „zaglavi" na jednom nivou, a uloženi dodatni trud nikako da donese očekivani proboj.
U radu s mlađim kategorijama mentalna spremnost kaska poslednja — a spoj samopoštovanja i samovrednovanja gotovo niko ne povezuje s razvojem vrhunskog sportiste.
— mašina halucinira, greši i opasna je; samo što bi se te tri reči mogle napisati i za bilo koga od nas
— panika oko zanimanja je najstarija roba na svetu, samo s novom nalepnicom
— Zašto jedan čovek uz AI postane Ajronmen, a drugi prazan oklop — i zašto to ne zavisi od mašine
— Gradim AI asistenta. Ne zbog onoga što misliš.
— Od Kurta Hana, preko koučinga, do REDEO-a — i zašto nije izdaja to što u međuvremenu mašina čita pepeo
Ono što zovemo duhovnim putem — i ono što tržište prodaje umesto njega.
— Brojevi ne lažu. Naše metode lažu.
— neuroplastičnost je dala uputstvo; poslovni model ga je bacio u kantu
— Uputstvo koje nije stiglo u kutiji: aktivna supstanca, mehanizam dejstva, neželjena dejstva, kontraindikacije
„Isti si pradeda — jednako naprasit i glasan", korila me je mati u momačkim godinama, kad se nikako nisam uklapao u kostim dobrog dečka koji je za mene sanjala. Eh, pradeda, pradeda — baš na tebe sam morao da se uvrgnem…
Analiza prepreka koje se prenose s kolena na koleno i razrešavanje nasleđenih blokada sve su popularniji.
Neka deca odrastaju s osećajem da su stranci u sopstvenoj porodici. A zapravo drže u rukama odgovor koji porodica generacijama traži.
Ne nasleđuje se samo imovina. Nasleđuju se i porodične uloge — i dinamika koja uz njih ide.
Tvoj mozak ne fotografiše. Slika — a original nikada nije video.
— O veštačkoj hitnosti — i o užetu koje te drži pored sirene
— Zašto se osećaš izgubljeno kad to zapravo nisi? O usamljenoj plovidbi oko sveta kroz ekonomiju pažnje — u koju su svakoga prijavili, bez ikakve pripreme.
— o tome zašto plemenita zamisao — rešimo stambeno pitanje — postane toliko zamršena da samo rešenje pogorša stvar, i čemu to uči sve nas koji smo ikada posegnuli u neki sistem
Tri glagola, jedna mašina za predviđanje — i zašto prisutnost nije supermoć.
Isceljenje nema vatrometa. Ni katarze, ni paket-ponude. Samo svoju sivu, mučno sporu, svakodnevnu istinu — i baš zato je niko ne prodaje.
— „Uveravaj sebe svako jutro da si srećan, i bićeš." Šljokičasta magla. Prava svesnost je ekstreman napor — a ipak najoslobađajuća avantura koju poznajem. Bez oklopa.
— o kultu patnje, i kako da zgrabiš dan bez osećaja krivice
— direktor od 45 godina koji pod pritiskom postane uplašeni osmogodišnjak: anatomija regresije
— kriza nije kvar u sistemu, nego radikalna korekcija
— o međustanju: onom nezgodnom prelazu kad je već teže nego pre, a još nije bolje
Odluka se ne rađa tamo gde je potpisuješ.
Tvoj uspeh od pre pet godina jeste tvoj današnji zadati kolosek. I postoji rutina za to, koja može da počne već večeras.
— zašto se grčevito držimo gubitka, i u novčaniku i u vezama