Samovrednovanje
Ispod površine— početni kapital, ulagači i pljačkaši tvoje vrednosti
„Za našu sreću zdravo samovrednovanje je presudno." (L. S. Barksdale)
Naše samovrednovanje veoma liči na kasicu. Tokom života ubacujemo u nju „novčiće" i želimo da njihov nivo dosegne crtu koju smo u datom trenutku sebi odredili.
Zdravo i stabilno samovrednovanje niko ne izgradi sam — to je uvek timski posao. Samovrednovanje usamljenog čoveka retko se razvije kako valja. Ogledalo u kupatilu vrlo malo govori o tome kako delujem na svet oko sebe.
Većina zamišlja da je rođenje nulta tačka, prazna kasica. A u trenutku rođenja kasica nam već nije prazna.
U njoj nalazimo kapital porodičnih priča — ili dugove koje su nam te priče ostavile. Emotivni svet začeća i devet meseci trudnoće.
To, zavisno od situacije, može biti veoma značajan resurs — ili bolan zahtev za naplatu. Kao novorođenčad nemamo nikakav uvid u to. Tek kroz duge godine osetimo je li u našoj kasici bio kapital ili dug. I tada postaje životno važno da odlučimo: želimo li i dalje da otplaćujemo nagomilane dugove predaka?
U početku novčiće u našu kasicu samovrednovanja ubacuju roditelji i bliski rođaci. Ili ih ne ubacuju, iako bi trebalo. A dešava se i da ne ubace novčić, nego dugme.
Narodna mudrost tipa „ne uzimaj ga u naručje, razmazićeš ga", kao i takozvana „vežba za pluća i živce" — „neka plače, ojačaće mu pluća" — izrazito su štetni za naše samovrednovanje!
Iz toga što kao odojče sme da se privija uz majku, dete shvata da je vredno za svet, a da je svet nešto čudesno dobro i sigurno. I time mu u šaku padne tako debeo zlatnik da bi se od njega utešio i najveći nesrećnik iz bajke posle nepravednih batina.
Od treće godine dolazi i vreme očeva! Ako muškarac prihvati uloge koje mu mališan u svojoj igri dodeli, i ako dete može da bude deo naših muških poslova... onda mu na glavu sručimo pravu kišu novčića, tako da jedva stiže da ih pokupi.
Malo je sramotnijih dela od krađe „iz kasice"! Pa ipak, tokom života neprestano srećemo ljude koji nam to rade.
Ko su oni? Oni koji manipulišu, gospodare, kontrolišu, fizički zastrašuju, emotivno ucenjuju... Ima onih koji nas samo iskorišćavaju i žive od naše kasice. A ima i onih koji nam kasicu razbiju.
Njihov uticaj prati nas ceo život i drastično nam urušava samovrednovanje. Gotovo nikad to ne uspevamo sami: tek uz pomoć spolja ponovo izgradimo sebe, zakrpimo kasicu ili napravimo novu, u koju ćemo prebaciti ono što je ostalo.
Ako si izdržao dovde, uzmi papir i olovku. Napravi obračun!
Kakav početni kapital ili dug imaš? Kakvi su te pljačkaši pronašli? Ono što je tamo — to NIJE tvoja stvarna vrednost! To je samo delić. Pravo pitanje glasi: crtu na kasici — jesi li je ti povukao? Znaš li gde je granica tvog samovrednovanja?
Ispod površine
Srpsko izdanje sajta suranyizoltan.hu — izdanje raste list po list.